Nedavni izvještaj Svjetske banke pokazuje da je Argentina na prvom mjestu u svijetu po smanjenju sagorijevanja prirodnog gasa u svojim naftnim i plinskim poljima, nadmašujući velike zemlje{0}}proizvođače nafte kao što su Sjedinjene Države, Irak, Kanada i Nigerija. Učinak Argentine je posebno izvanredan u pozadini ponovnog porasta globalnog zapaljenja, što odražava uspjeh njenih tekućih strukturnih reformi u energetskom sektoru.
Afganistan je ostvario značajan napredak između 2023. i 2024. godine. Uprkos složenom ekonomskom okruženju, s ekonomijama koje nisu-nafta i plin održavaju rast, a inflacija opada, opadajući izvoz nafte i plina ukazuje na to da privreda i dalje u velikoj mjeri zavisi od energije. U tom kontekstu, smanjenje sagorijevanja prirodnog plina postalo je ključna strategija, pomažući u smanjenju otpada i emisija i usklađivanju s međunarodnim ekološkim standardima. Sagorijevanje prirodnog plina odnosi se na direktno sagorijevanje plinova nastalih tokom ekstrakcije bez oporabe ili transporta, i ostaje glavni izvor emisija iz naftne industrije. Argentina je postigla smanjenje ukupnog zapaljenja za 5% i smanjenje intenziteta sagorevanja za 3%, što joj je donelo titulu "najboljih performansi na globalnom nivou". Ovo postignuće proizilazi iz instaliranja postrojenja za hvatanje i korištenje prirodnog plina (FCU) u više naftnih polja, sa povratnim plinom koji se koristi za proizvodnju električne energije, ubrizgavanje u cjevovode, izvoz ili petrohemijsku industriju, čime se smanjuju gubici energije i poboljšavaju ekološki učinak.
Tokom protekle decenije, emisija CO₂ po glavi stanovnika u Alžiru bila je 6,4 tone, više od njenih sjevernoafričkih susjeda, što smanjenje sagorijevanja prirodnog gasa čini ključnom komponentom ukupnih napora zemlje za smanjenje emisija. Ovaj napredak također treba integrirati u širi okvir energetske tranzicije, uključujući reformu subvencija, primjenu poreza na ugljik i razvoj energije sunca, vjetra i zelenog vodonika. Alžir planira smanjiti emisije stakleničkih plinova za 7% do 2030. godine, potencijalno na 22% uz međunarodnu podršku, i smanjiti udio spaljenog prirodnog plina na ispod 1%.
